Mladi iz Doma iz Nazorove napravili reportažu o svom boravku na Visu

Udruga SVIMA je prošlog tjedna u sklopu svog projekta organizirala boravak mladih iz Doma iz Nazorove u trajanju pod tjedan dana na Visu. Za...

Udruga SVIMA je prošlog tjedna u sklopu svog projekta organizirala boravak mladih iz Doma iz Nazorove u trajanju pod tjedan dana na Visu. Za te mlade organiziran je niz radionica, a novinarsku radionicu im je vodila Dijana Pribačić Jurić. Na radionici su napravili i jednu reportažu o njihovom boravku na Visu, a ja sam je pristao objaviti na svom blogu. 

***

U ovoj dimenziji lako se zaboravi na tehnologiju, nebo i more su dovoljni

„Osjećam se kao da sam došao u drugu dimenziju, nebo sa toliko zvijezda nikad se ne može vidjeti u Zagrebu, vidjeli smo čak i zvjezdanu prašinu“, neki su od dojmova Nikole i Kristine iz Zagreba o njihovom boravku na otoku Visu. „Otkad sam na Visu mobitel mi je u koferu, a prvi put da nemam potrebu za tehnologijom i da mi wifi nije prvo što tražim“, ispričala je Teuta i dodala da joj je to nebo i sjedenje na terasi jedan od ljepših momenata. Margareta s oduševljenjem priča o izlasku sunca kakav nikad do sad nije vidjela, a drugi Nikola dodaje da je vidio „crveni  mjesec“.

Svi oni dio su grupe mladih iz Doma u Nazorovoj koja je na Vis došla u sklopu projekta udruge SVIMA  „Osobno mentorstvo u funkciji osamostaljivanja i zapošljavanja mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi“ sufinanciranog sredstvima Europske unije. Njihov sedmodnevni boravak uključuje niz različitih aktivnosti, od kulinarske i novinarske radionice do snimanja dokumentarnog filma i škole engleskog jezika.  Upoznali su i lokalne prilike pa možda neki od njih upravo na Visu pronađu mjesto na kojem bi htjeli raditi i živjeti. 

U Rukavcu su smješteni, a obišli su ne samo Vis i Komižu, gdje su im bile organizirane aktivnosti već i „poje“- središnji dio otoka, a otplovili su i do otočića Ravnika gdje su vidjeli Zelenu špilju koja je stanište šišmiša.

„Bili su veliki valovi i samo smo se Kristina i ja usudile skočiti s broda“, priča Margareta i dodaje da su se popeli i do Titove špilje, a Nikola ju je zamišljao puno većom.

Nije ih oduševila samo priroda već i ljudi za koje kažu da su prijateljski raspoloženi te zanimljiva otočka povijest. Nikola je ispričao da mu je ribar govorio o povijesti komiških ribara i njihovoj plovidbi do Palagruže, a od lokalnog mladića čuo je o povijesti falkuše, autohtone ribarske brodice, a kojih danas u Hrvatskoj ima tek tri. Margareta je od kuharice Filomene, koja im je kuhala na kulinarskim radionicama,  slušala zanimljivosti o starim običajima, a osobito joj se svidjelo to što je nekoć cijelo mjesto bilo uključeno u svatove pa je svaka kuća pripremala neko jelo za mladence.

O povijesti se saznali više i u Arheološkoj zbirci u Visu gdje su vidjeli mnogo amfora. Voditelj muzeja im je ispričao da su prije dva tjedna prvi put zaronili do broda iz 19. stoljeća gdje je pronađena velika kolekcija posuđa. Margaretu je oduševilo to što tanjur s tog broda, koji je bio pod morem godinama, izgleda kao da je jučer kupljen u trgovini dok je ostalo posuđe i dalje pod morem.  Kroz Vis su imali vodstvo na engleskom jeziku kao dio radionice učenja engleskog jezika, a svidio im se više nego Komiža jer je veći.

Većina njihovog boravka zabilježena je kamerom pa su su povremeno, pričaju kroz smijeh, osjećali kao u Big brotheru.  Naime, u sklopu filmske radionice zajedno izrađuju dokumentarni film čija je tema „Živjeti na otoku“ pa su snimali radionice, ali i ostale trenutke, poput šetnje po Komiži, sastanke sa mentorima, boravak u apartmanima ili vožnju po otoku u autobusu. Snimanje dokumentarnog filma  produženi je element filmske radionice, a u sklopu koje mladi će čuti i teorijski dio o izradi filma - o pripremama snimanja, knjizi snimanja, postprodukciji i montaži.  Nakon odlaska s Visa bit će napravljen film koji će prikazati kako je izgledao njihov život na otoku tijekom sedmodnevnog boravka.

Na radionici o maslinarstvu u viškom polju, priča Nikola,  imali su priliku kušati vrhunsko maslinovo ulje i naučiti o tome što čini kvalitetnim to ulje, o vrstama maslina, da ne postoje crne i zelene, o branju koje mora biti ručno, komini koja se mora pravilno odlagati i o drugim detaljima vezanim uz uzgoj.

Riba jede plastiku, mi jedemo ribu, jedna je od zanimljivosti koju su čuli na radionici o održivom razvoju održanoj na Teplušu.  Voditelj  obje radionice, profesionalni ronioc Mladen Varenina sakupio je na plaži različite vrste otpada te demonstrirao načine zagađenja i kakav utjecaj imaju na okoliš. Također, mladima je u moru pokazao otpad od mikroplastike i upozorio da riba to jede, a onda mi to jedemo, te tako čovjek truje ne samo okoliš već i samog sebe. Također, ukazao je na neodgovorno ponašanje brojnih ribara koji često u more odlažu iskorišteni ribolovni alat.

Mladi Zagrepčani prisustvovali su i ribarskoj večeri u Komiži i tom su prilikom po prvi puta kušali razne specijalitete od srdele, poput pljeskavice od te ribe, ili srdele na podlozi od sipinog crnila. U sklopu službenog programa  kao iznenađenje večeri nastupila je i jedna od njihovih mentorica Vesna sa prigodnom pjesmom „Milost“.

Na kulinarskim radionicama mogli su vidjeti i sudjelovati u pripremi komiške pogače, ali i naučiti važnu razliku između komiške i viške pogače jer Višani u nju ne stavljaju rajčicu, a Komižani da.  Također učili su i kako se radi šalša od koje su imali slasnu zajedničku večeru u apratmanima. Sudjelovali su također i na radionici pravljenja tradicionalnih viških slastica – cvita.
   

Naravno, nisu preskočili ni kupanje na lijepim viškim plažama, Srebrnoj, komiškoj i viškoj gradskoj plaži, a osobito im je dobro došlo noćno kupanje na Teplušu kao utjeha nakon nogometne utakmice Hrvatska-Portugal koju su gledali u novotvorenom  baru na plaži.    

„Mislim da bi mogao živjeti na otoku jer je tu sve opuštenije, ali me strah da bi mi po zimi bilo dosadno“, odgovara Nikola na pitanje da li bi mogao tu živjeti. Teuta, iako oduševljena nebom i morem,  s druge strane kaže da nikako ne bi mogla živjeti na otoku jer bi joj nedostao način života koji ima u gradu.

Reportaža je nastala u sklopu novinarske radionice, a u njenoj izradi sudjelovali su Nikola, Nikola, Teuta, Kristina, Martina, Naim, Margareta i Ivan.