Uskoro: Knjiga o viškom aerodromu

0 0 Nikola Kežić Edit this post

Pomozite materijalima obogatiti ovu vrijednu knjigu! Piše: Danijel Frka U pripremi je prva knjiga o viškom aerodromu u kojoj će biti detaljn...

Pomozite materijalima obogatiti ovu vrijednu knjigu!

Piše: Danijel Frka

U pripremi je prva knjiga o viškom aerodromu u kojoj će biti detaljno prikazana gradnja te ratna povijest ovog viškog simbola zajedničke borbe protiv njemačkog okupatora i njegovih pomagača. U prikupljanju materijala za knjigu pomogli su mi brojni povjesničari, istraživači, zrakoplovni entuzijasti i zaljubljenici u povijest te moji kolege ronioci koji su zsalužni za pronalazak više olupina zrakoplova koji j danas počivaju na morskome dnu oko Visa. Ideja o knjizi o viškom aerodromu rodila se na Visu, nakon jedne od mojih mnogobrojnih posjeta Viškom muzeju i razgovora sa Borisom Čargom, kustosom muzeja. Među eksponatima sačuvanim iz Drugog svjetskog rata i pohranjenim u muzejskom depou, pronašao sam više zanimljivih predmeta sakupljenih iza rata na aerodromu i oko Pliskog polja, od primjeraka perforiranih ploča kojima je aerodromska poletno sletna staza bila popločena, do dijelova avionskih krila, sjedala, podvozja, opreme i t.d. Sve to već desetljećima čami u depou, daleko od očiju turista i prolaznika koji dakako nemaju pojma da je u ne tako davno doba, za vrijeme Drugog svjetskog rata, otok Vis odigrao ključnu ulogu u zajedničkoj obrani snaga NOVJ i Saveznika od Nijemaca koji su ozbiljno pripremali operaciju za zauzimanje Visa. Tu, doslovce pred nosom njemačkih garnizona na Hvaru, Braču i Šolti, slobodni otok Vis prkosio je okupatoru a partizanske i savezničke snage svojim čestim napadima na obližnje otoke nisu mu dali da predahne niti časa.

Shvatio sam da u današnje vrijeme malo tko zna o tome slavnom dijelu viške povijesti, koju možda iz neznanja, političke neosviještenoti ili naprosto nebrige, sustavno prešućujuemo i prepuštamo zubu vremena, koji neumoljivo uništava sve tragove ako se njemu posve prepustimo. Upravo zato da se to isto ne dogodi i viškom aerodromu ( jer male su šanse da se toga prihvati netko sa Visa ili neki povjesničar), počeo sam prikupljati i bilježiti sve ono što se u to vrijeme događalo na Visu, u nadi da ću to pretočiti u knjigu koja će biti dostupna svakome koga zanima novija viška ratna povijest. Možda to doživljavam i kao ispunjenje neke moje osobne obveze prema ovom otoku i njegovim žiteljima, jer moja je porodica jednom bila čvrsto vezana za otok Vis. Moj nono Pavao Frka u dvadesetim i tridesetim godinama 20.stoljeća bio je lučki kapetan u Komiži i njegova je obitelj, uključujući i mojeg oca, tamo provela neke od najljepših godina života. Spašavajući stradale pomorce iz brojnih brodoloma ili dajući signal za start poznate ribarske komiške regate, moj je nono tako i ne znajući utkao ljubav prema tome otoku i u moj život i ja sam, kao i on i moj otac, postao zarobljenikom ovog čarobnog otoka.

U vrijeme Drugog svjetskog rata Vis je kao i svi drugi dalmatinski otoci, proživljavao teške dane siromaštva, talijanske okupacije, rađanja partizanskog pokreta i svakodnevne opasnosti od njemačkog iskrcavanja. Kao jedan od rijetkih otoka koje Nijemci nikada nisu uspjeli osvojiti, Vis je predstavljao jedinu vezu između Saveznika u južnoj Italiji i partizanskih snaga na kopnu. On je također bio idealna polazna baza za brojne diverzantske akcije na okolnim okupiranim otocima radi uznemiravanja neprijateljskih garnizona ili odvraćanja od drugih, značajnijih operacija na kopnu. U ljeti 1944. poslije neuspješne njemačke operacije Roesselsprung (Konjićev skok), na Visu je boravio vrhovni zapovjednik snaga NOVJ Josip Broz Tito, koristeći ga kao jedno od sigurnih mjesta do ponovnog prebacivanja na kopno. U to je vrijeme viški aerodrom bio u punoj funkciji i odigrao je značajnu ulogu u napadnim djelovanjima savezničkih lovaca-bombardera uzduž jadranske obale. Do konca 1944. godine oslobođen je velik dio Dalmacije tako da su uređeni novi saveznički aerodromi Prkos i Škabrnje koji su bili bliže području operacija. No ni tada aerodrom na Visu nije izgubio na značaju, jer je u velikim zračnim ofanzivama i strategijskom bombardiranju ciljeva na cijelom području Balkana i dalje pružao idealnu logističku bazu za slijetanje oštećenih savezničkih bombardera na povratku u baze u južnoj Italiji. Takva intenzivna djelovanja potrajala su sve do kraja rata.
Završetkom rata, viški aerodrom prestaje sa radom i Saveznici brzo evakuiraju svoje osoblje i većinu opreme, ostaviviši za sobom velik broj olupina oštećenih aviona, te ogromne količine čeličnih perforiranih ploča kojima je bila popločena poletno-sletna staza. Aerodromske površine postaju opet vinogradi i jedino betonski stupovi i spomenici postavljeni u poslijeratnom vremenu, od kojih su neki nažalost oštećeni ili potpuno uništeni, podsjećaju na njegove slavne ratne dane.

Moja je želja da ovu knjigu može na Visu naći svatko koga zanima ratna povijest Visa i da u njoj nađe sve odgovore na svoja pitanja o viškom aerodromu. A da li je tome tako, prosuditi će sami čitatelji.

I na kraju, volio bih da u knjigu uvrstim i fotografije vezane za aerodrom koje su možda sačuvali sami Višani, jer vjerujem da će se u poslijeratnim obiteljskim albumima možda pronaći još koja zanimljiva fotka. Zato koristim priliku ponuditi svakome tko nešto od takvoga materijala ima u ostavštini svojih predaka, da to ponudi na uvid kako bismo svi zajedno još više obogatili ovu vrijednu knjigu.

[ads-post]